Anis

ANIS

Anis - Pimpinella anisum

(aniš, anason, slatki komorač, vrtni jedič, onajz, oniz, slatki janiž)

Anis je jednogodišnja biljka, glatke, oble prugaste stabljike. Cvijet mu je zlatnožut, a plodovi rebrasti i malo spljošteni.
Miris mu je ugodan i aromatičan.
ljekoviti su korjeni koje iskopavamo u ožujku i travnju. Plodovi se sakupljaju najesen a zeleni dio cijelo ljeto.
Moramo ga sušiti u sjeni.
OPREZ: pripazite kako anis nebiste zamijenili otrovnim štitarkama, stoga uvijek dobro provjerite!!
Otrovne Štitarke: kukuta, trubeljika, divlji prešin.

                                

   Čaj od anisa izvrsno je sredstvo protiv astme i hripavca. Također odlično pomaže kod katara dišnih puteva i potiče iskašljavanje.
U manjim količinama jača želudac i crijeva, pospješuje izlučivanje sokova, a kod onih koji boluju od bronhitisa potiču sluznicu na izlučivanje sluzi.
   Anis se ubraja u sredstva za čišćenje, a djelotvoran je i protiv nadimanja, grčeva i vjetrova.
   Anis sa uskipjelim vinom odlično liječi bolesti mjehura i bubrežne bolesti, olakšava bolno mokrenje i pospješuje mjesečnicu. Povoljno djeluje na jetru i slezenu.
Jedine biljke djelotcornije od anisa su kim i komorač, no anis ih uvelike nadmašuje po okusu.
Najbolje je njihove plodove pomješati u omjeru 1:1:1.

Sakupljanje ljekovitog bilja

Savjeti o sakupljanju ljekovitog bilja

Predpostavljam da neko od vas ipak ponešto znaju o ljekovitom bilju, no ne znaju kako ga upotrijebiti i koju količinu. Da li se biljka prije upotrebe mora osušiti na suncu ili samo u toploj prostoriji. Radi li se od nje čaj ili je ipak bolje tinktura.

U narednih nekoliko postova pokušat ću vam opisati nekoliko zanimljivih biljaka, kako se sakupljaju, pripremaju i konzumiraju.

Za početak, nekoliko riječi o Artičoki - Cynara Cardunculus

      Djelovanje: regulira rad jetre, čisti je i jača. Otvara apetit, pospješuje probavu i uglažava napetost crijeva.
Smanjuje kolesterol i masnoču iz krvi, sprečava anginu pektoris, astmu, moždanu kap i reumu.
Izrazito je dobra za osobe koje pate od šećerne bolesti jer snižava razinu šećera u krvi.
kod bubrežnih bolesnika artičoka odstranjuje ureu iz krvi i bjelančevine iz mokrače. Pomaže kod upale bubrežnih čašica, potiče namokrenje i pomaže kod bolesnika koji teško uriniraju.
Također ublažava napadaje žučnih kamenca, otvara žučne kanale te regulira izlučivanje žući. Uz navedeno pospješuje ozdravljenje kod žutice.

Divlja artičoka

Biljka je slična čičku i može narasti i do dva metra u visinu, a cvat joj je ljubičast. Listovi biljke sakupljaju se dok biljka svate, a podanci se iskopavaju ujesen. Suše se u sjeni, na 40 stupnjeva celzijevih. Upotrebljava se kao gorčina za razne likere.
U artičoki možemo uživati kao u povrču, možemo je samljeti i popiti njen sok a možemo popiti i sok od kuhane artičoke.

Znate li da je ilovača ljekovita...??

Ilovača, njena ljekovitost i primjena...

   Jeste li znali da je ilovača izvrsno domaće sredstvo koje iz tijela izvlači otrovne tvari koje potiču bolesti?

   Može se upotrebljavati siva ilovača, lončarska ili pećarska koja je masna kao loj, no crvenu ilovaču koja sadrži previše željeza ne upotrebljavamo jer nije djelotvorna.

Ilovaču, u prvom redu, upotrebljavamo kao obloge, koji mogu biti:

   * Ilovačna voda: napravimo je tako da ilovaču pomiješamo sa vodom i octom. U nju umočimo platnenu krpu koju zatim dobro ocijedimo i stavimo na bolno mjesto. Ostavim je tako od 15 minuta do pola sata. Takvu vrstu hladnog obloga možemo ponavljati više puta, ovisno o bolesti.

Recept za ilovačnu vodu: šaka ilovače, pola litre vode i pola litre octa

   * Oblog sa ilovačom: U ovom slučaju ilovaču pomješamo sa vodom tako da masa bude gusta, namažemo platnenu krpu ili ručnik te stavimo na bolesno mjesto, najčešće kod upala. Ostavljamo tako da odstoji od pola sata,a najviše sat i pol. Osušenu ilovaču zatim odstranimo sa tijela. Buduči da ilovača upija otrovne tvari iz tijela, možemo je upotrebljavati samo jednom. U ovom slučaju umjesto vode možemo upotrijebiti oparak od preslice, brđanke, trpuca i srčenjače.

   * Topli oblog od ilovače: Pripremamo ga tako što ilovaču skuhamo u vodi ili octu (jabučnom, vinskom) ili oparku ljekovitih biljaka. Smjesu dok je još topla namažemo na krpu (na debljinu malog prsta), a krpu prije toga namočimo u ocat te ocjedili. Takav oblogostavljamo na bolnome mjestu pet sati, najbolje vrijeme je navečer od 18 do 23 sata. Takav topal oblog pomaže kod teške gluhoće, bolesnih bubrega i mjehura, želučanih bolesti, a hladan kod migrene i srčanih bolesti.

Oblozi, i što trebate znati o njima...

Još od malena, naučili smo da se oblozi stavljaju na mjesto gdje smo se udarili i gdje nas nešto boli. Njima bolesnika grijemo, olakšavamo bol, potičemo znojenje, poboljšavamo prokrvljenost, snižavamo tjelesnu temperaturu, odstranjujemo štetne tvari iz organizma...itd.

Bolno mjesto najprije operemo mlakom vodom. Kod manjeg obolga poslužit će nam i komad gaze, kod večih možemo se poslužiti ručnikom, krpom ili presavijenom plahtom. Na to stavljamo već pripremljenu ljekovitu tvar (ilovaču trinje od sijena, zobenu slamu i drugo), ili tkaninu umočimo u oparak ljekovite biljke (kamilica, trputac, preslica, neven...) Oblog stavljamo na bolno mjesto i ostavljamo ga tako nekoliko minuta do nekoliko sati.

Najčešće ih stavljamo ujutro i navečer, ili samo navečer i ostavljamo tako da stoje preko noći. Ako je u pitanju teži slučaj oboljenja, obloge mjenjamo češće.

I obloga imamo nekoliko vrsta. Suhi ili vlažni, topli ili hladni, cjeloviti ili djelomični. Preko vlažnih obloga stavlja se suha tkanina, a na to joši vunena.Moramo paziti da se bolno  mjesto nebi prehladilo.

Oblozi od kupusovog lišća, možda se već čuli za njih, možda ne, no takvi oblozi su djeotvorni u liječenju različitih bolesti kao što su: astma, padavica, bronhitis, gliste, upala grla, upala tetiva, bol u kuku, bolesno koljeno, tegobe sa kostima, proširene vene, upala mišića, bubuljice, nesvjestica, opekline, otekline, ozebline, ubodi, upala pluća, rane, crveni vjetar, bolesti štitnjače, potkožni čirevi, nagnječenja, ženske bolesti, zubobolja, želučane tegobe, reumatske tegobe.

Za oblog upotrebljavaju se sve vrste kupusa, no dobro je znati da je crvneo zenje najmanje djelotvorno.
Najzeleniji, najdeblji, najrazvijeniji listovi, najbolji su i najdjelotvorniji.
Svježi list prije upotrebe operemo mlakom vodom. Ako je posrijedi rana, u vodu stavimo sredstvo za dezinfekciju, a zatim ga posušimo. Ako je oblog veći ( za prsa, leđa, trbuh) stavljamo cijele listove, no rebra na njima (na listovima) dobro izglačamo, toplim, ne vručim glačalom, ili izvaljamo staklenkom ili valjkom za tijesto kako bi listovi postali mekani. Prije upotrebe malo ih podgrijemo.
Na bolesno mjesto možemo staviti i nekoliko listova te ih učvrstimo zavojem.
Kod manjih površina, list razrežemo na kraće ili suže trake i stavimo tako da u cjelosti pokriju željeno  mjesto, te moramo paziti da se ne prave nakupine.
Za rane i čireve treba izabrati listove mlade biljke, ako je nemamo onda barem glatke listove starije biljke, a stavljamo ih onako kako se stavlja crijep na krov.

Lišće kupusa sprečava i liječi zaraze, umiruje, pospješuje nakupljanje i izlučivanje gnoja (kadkada do krvi-tada treba prestati sa oblozima), reguliraju tjelesnu temperatutu, te iz organizma uklanjaju uzročnike bolesti.

Kupusov list djelotvoran je tako dugo dok je svjež, apa čak i nakon dužeg oblaganja. Postane li smećkast-sadrži gnoj ili iscjedak. Požuti li i uvene, više nije upotrebljiv. Bolest je tada ili vrlo uporna ili već izliječena.

Obloge od kupusa ili kelja uporedno treba pratiti unutrašnje čišćenje, npr. pijenjem čajeva.